Svaki čovek u djetinjstvu iskusi neki vid nasilja, bilo da je u ulozi vršioca nasilja, onog koji trpi ili je jednostavno svjedok nasilja nad nekim drugim, kazala je psihološkinja Nataša Vuković.
U intervjuu za emisiju “Mladi za malde”, Radija Bijelo Polje, Vuković je istakla da nasilje predstavlja svaki oblik ponašanja koje ima za cilj namjerno povređivanje ili nanošenje bola, bilo psihičkog ili fizičkog, a pojavljuje se u različitim oblicima.
“Verbalno nasilje je svaki vid ismijavanja, nazivanja pogrdnim imenima, ruganja, vrijeđanja, dobacivanja. Takođe, ono, koje je i najvidljivije, jeste fizičko nasilje, koje podrazumijeva udaranje, guranje, otimanje i uništavanje stvari. Ranijih godina je ono uglavnom bilo karakteristično za dječake, ali se, nažalost, sve češće javlja i kod devojčica. Pored toga, imamo i psihičko nasilje, koje se obično reflektuje kroz prijeteće poglede, grimase, neželjene komentare, iznuđivanje novca, ucjenjivanje. I na kraju, nažalost takođe prisutno u našem društvu, jeste seksualno nasilje, odnosno neželjeno dodirivanje na neželjeni način i neželjene dijelove tela, iznuđivanje seksualnih usluga, prinuda na seksualni čin, a ono podrazumijeva i zloupotrebu fotografija i video snimaka djece, koja je uslovljeno pojavom interneta”, kazala je psihološkinja Vuković.
Ona je pojasnila i da su potencijalne žrtva nasilja djeca i mladi sa niskim nivoom samopoštovanja.
“Plašljivo, tiho i povučeno dijete omiljena je meta onih koji vole da svoju snagu demonstriraju nad drugima, bilo fizičku ili psihičku. Takvo dijete će i na najbezazlenije opaske reagovati plačem, povlačenjem, izolovanjem od društva. Zato je jako važno da roditelji imaju uvid u ponašanje i raspoloženje svoje djece i da razgovaraju sa njima ukoliko uvide neke promjene, jer one mogu biti uslovljene nasiljem. Dakle, prvi korak ka rješavanju nasilja jeste otvoren razgovor sa djetetom, tokom kojeg će roditelji doznati od kada se nasilje događa, kako, gdje, ko su akteri, ali i tokom kojeg će pokazati djetetu da se saosećaju sa njim i da će dati sve od sebe da zaustave tu neprijatnu situaciju”, navela je psihološkinja.
Sa druge strane, Vuković je istakla da su motiv zbog kojih djeca vrše to vršnjačko nasilje raznoliki.
“Neka djeca, naročito mlađeg uzrasta, nemaju adekvatan uvid u sopstveno ponašanje. Tako za njih nema određenu težinu rečenica koja podrazumijeva ismijavanje drugog djeteta zbog fizičkih ili materijalnih nedostataka. Takođe, starija braća ili sestre, odrasli ljudi kojima se dive ili jednostavno likovi iz akcionih filmova mogu biti modeli za imitaciju i kreiranje sopstvenog imidža. I djeca koja prolaze kroz neki težak period u životu, gubitak ili razvod roditelja, selidba ili nešto slično, mogu svoje nezadovoljstvo pokazati i kroz agresiju nad drugom djecom. Takođe, nasilje će vršiti i dijete koje je i samo žrtva porodičnog nasilja ili se u porodici toleriše ovakav vid ponašanja. Roditelji koji su bez saosjećanja i topline, ili previše popustljivi i ne postavljaju granice u ponašanju, odgovorni su za naslino ponašanje dece. Gotovo svakom roditelju je neprijatno kada ga pozovu iz škole i saopšte da njegovo dijete vrši neki oblik nasilja nad drugim djetetom. Ono što je jako bitno u takvoj situaciji je da roditelji ne zatvaraju oči pred istinom i da ozbiljno shvate problem i pristupe njegovom rješavanju”, istakla je ona.
Psihološkinja Vuković je poručila je i da roditelji moraju biti svjesni toga da su oni prvi model ponašanja koji dijete usvaja.
“Stoga je jako važno da nauče da kontrolišu sopstveni bijes i ljutnju, da razgovaraju sa djecom o emocijama, ali i da ih pokazuju. Roditelji moraju da nauče da uvide i sopstvene greške i da pred djetetom izgovore magičnu riječ ‘izvini’. Takođe, jako je važno da pronađu zajedničke aktivnosti sa djecom, bilo da su to društvene igre ili izleti, koji će im omogućiti da se međusobno dobro upoznaju i izgrade poverenje”, podvukla je psihološkinja Vuković.
O problemu vršnjačkog nasilja za emisiju „Mladi za mlade“ govorila je i psihološkinja OŠ „Dušan Korać“, Nejra Mekić, koja je kazala da u toj obrazovnoj ustanovi sprovode preventivne mjere, te da svake školske godine donese pravila protiv nasilja.
“Na početku svake školske godine donosimo pravila protiv nasilja, prvo na nivou odjeljenja, a potom se objedinjuju u ona koja važe na nivou cijele škole, odnosno obrazovne ustanove. Kada se prekrši neko od tih pravila, radimo restituciju, koja zapravo znači nadoknadu štete za onog ko je učinio grešku – učinio nasilje drugom, i onom ko je žrtva. I onda ta restitucija, ako se sprovodi onako kako je propisana, daje mnogo dobre rezultate, a ispravkom ponašanja i nadoknade štete, te dvije strane se pomire, a tako se nasilje smanjuje”, kazala je Mekić.
Ukoliko dođe do vršnjačkog nasilja u školi, Mekić je kazala da pored proces restitucije, sa žrtvom rade i individualno, a ako je potrebno angažuju se i stručnjaci iz Centra za socijalni rad, a u krajnjem slučaju i službenici Centra bezbjednosti.
“Pored donošenja pravila i restitucije, idemo na časove odjeljenske zajednice po pozivu, a tamo gdje ima potrebe radimo i individualno sa žrtvom, ako ima produženi stres. Ako nijesmo u mogućnosti da samostalno u okviru škole riješimo problem, onda obavezno kontaktiramo Centar za socijalni rad i oni preduzimaju svoje mjere i radnje, kako bi pomogli djeci koja su pretrpjela nasilje i zaštitili ih. Međutim, problem je kada djeca na prijave nasilje, jer ono fizičko je lako prepoznatljivo, ali ne i emocionalno. Takođe, ako nasilje izlazi iz tih školskih okvira, a imali smo i takav slučaj, uključuju se i ostale insitutucije sisrema, poput Centra bezbjednosti, ali smatram da je u svim slučajevima potreban individualni rad i sa onim ko je žrtva i sa onim koji je vršilac nasilja”, naglasila je psihološkinja Mekić.
Ipak, i ona je, kao i psihološkinja Vuković, istakla da ključnu ulogu u slučajevima varšnjačkog nasilja ima porodica.
“Imamo primjere neadekvatne brige roditelja koji su iz nepotpunih porodica, ili iz potpunih, ali ne znaju model i na koji način da vaspitavaju dijete. Zato je važno da postoji komunikacija između nastavnika i roditelja. Odjeljenski starješina je prva karika u lancu, kome treba da se prijavi nasilje, gdje nastavnik može to sam da riješi, jer je dosta njih prošlo obuku za restituciju, a ukoliko se ne snađe, slučaj se prijavljuje školskom psihologu, koji radi sa žrtvama nasilja, ali i sa počiniocem, kako bi se nadoknadila šteta”, pojasnila je Mekić.
O problemu vršnjačkog nasilja članovi Omladinske redakcije razgovarali su i sa bjelopoljskim osnovcima, a većina njih je poručila da se ovo ovom problem mora više govoriti.
Omladinska redakcija: Kija Bećirović, Sofi Rabrenović, Maša Obradović, Željana Cmiljanić, Ilda Kolić
Koordinatorka: Sanja Dulović
Foto: Vladimir Jelić
Tonska realizacija: Zoran Rakočević
Audio obrada: Sanida Kajević
BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE ZABRANJENO JE PREUZIMANJE SADRŽAJA SA WEB PORTALA RADIJA BIJELO POLJE
